** SaVinG An AnGeL... **

Proceprkati po prosloti i uzivati u tome? Praviti novu pricu, smijati se i saznavati nove, tada nepojasnjenje stvari?
Neopisivno divno :D

Fak.
Ponovo onaj osjecaj.
Onaj osjecaj ustajalosti nakon odredjenog vremena...
Da li to stvarno ima rok trajanja ili...?

Nadam se da ce proci...

Pronadjoh... Pa htjedoh da podijelim... Autor divnog djela samo meni poznat...

Ti izmamljuješ mi osmijeh
Vraćaš me iz ponora
Ubrizgavaš mi serum života
Svjetlost na kraju tunela, tvoja je ljepota

Tvoje riječi mehlem su na ranu
Tvoja pojava vraća u život i daje nadu
Iz dubioze me bez problema vadiš
Sa mnom želiš nešto da radiš

Ti si ta, koja je voda
Ti si fini život bez bola
Ti si ona koja me čupa
Magistrala si bez rupa

Mliječni put želiš da mi budeš
Uporno me iz ponora vučeš
Dijamant krasnog ti si sjaj
Tvoja ljubav na zemlji je raj

Ti si ona koja će doći
U mraku crnom vazda pomoći
Slatka, nasmijana uvijek mila
Ona što nosi bijela krila

Šta ako negdje tamo postoji neko... krojen baš za tebe?

"I'm becoming this
all I want to do
is be more like me..."

Ponekad pomislim da to nije to, da moze drugacije, da ce biti drugacije...
Da su oci zamazane, da su ruke zavezane...
Nije da nije lijepo ovako, ali... mozda treba drugacije?
Zasto ne uzivamo, nego trazimo mane? Zato sto se bojimo istine?
Zasto ne disemo punim plucima? Zato sto je zrak zagadjen ili sto su nam pluca navikla disati plitko?

Ispred mene je ono sto sam htjela, pored mene je ono sto mozda hocu... I sta biram?
Vec sam izabrala... ali bojim se da to nije to... Da li je?
Postoji li pravi odgovor, osim onog "Vrijeme ce pokazati"?

Ticket for happiness
I've found on the street
It must be someone threw it away
'Cause the ticket was for yesterday...

I've picked it up and put it in a trash
And just walked away
I bought a newspaper for a today
A Big headline was "Today is yesterday".


p.s. Pronadjoh ovo na staroj skripti... ne znam samo odkud inspiracija...

Ukratko... ja ga imam ona ga nema... ona ga je imala... ja ga nisam ukrala...
Zelim da ga ona ima i sad... iako mi je stalo.. beskonacno(!?) puno...
Ja bih patila... ali da ona bude srecna...
Ne razmisljam sta bi "objekat"... kod nje ili kod mene.. gdje bi se osjecao bolje...
Ne... zato mislim da je sebicnost... zato.. i zato sto ne zelim da se osjecam kao da sam ukrala nesto, nesto sto ustvari nisam... ali osjecaj... ne zelim ga nikako...
Sazaljenje... zbog toga sto ga je mozda i voljela.. voljela... bez refleksije...
I sta sada... da li jedno ili drugo? upitnik ovaj ostaje...

U nepoznatom gradu okruzena poprilicno nepoznatim ljudima... Razlicite kulture, razliciti obicaji, razlicite price i dozivljaji...
Iskreno, bilo me je strah... Sve te promjene, nova sredina, upoznavanja, onda i taj engleski...  Onda onaj osjecaj bezveznosti, da ce biti loshe... Srecom to navuce odlican provod..
Sad znam da sam se dzaba bojala... Da sam dzaba otplakala prvi dan (al neka to mi je trebalo, jednostavno tako se nekad nosim sa strahom)... Sad znam i da hocu nazad.. Hocu jos...
Nedostaju mi svi ti ljudi... Svaki dorucak.. Price... Karambol... Cak i predavanja koja su nekad znala iscrpit volju ali si mogao nauciti barem mrvu...
Eh da... Toliko religija na jednom mjestu, toliko nacionalnih razlika, fizickih razlicitosti, a opet smo svi zivjeli pod jednim krovom... Bez sukoba... Eto, moguce je.. Da, jeste... Samo treba baciti strah i naci nesto zajednicko... Ljubav mozda? ili samo postovanje? U svakom slucaju, moze se...
Lud je ko kaze da ne moze...

Vjerujem da te volim
i da
volis me...
Zasto sam onda fuj
Zasto...
Kazem da necu ponovo
a onda..
zaboravim...
I evo ga...
Dodje ponovo...
I dodje i ovo Fuj..
Sto ciniti..
Kako prestati..
Ili barem
Pobjeci od...
Fuj...

"Dođe mi često da grudi sebi razderem,
da lubanju sebi razbijem,
zato što čovjek čovjeku
samo tako malo može da znači..."

Jadi Mladog Vertera, GETE

Da li se ikad sam sebi gadis... Gadis zbog onoga sto si ucinio... Gadi ti se tvoje postojanje... Gadi ti se tvoje tijelo, tvoja ljustura...Tvoje kajanje, tvoja sramota koja se otkrije svaki put... Tvoje ponavljanje i naknadno kajanje... Gadi li ti se sto se opet dovodis do toga... Gadi li ti se sve iz korjena...
Najprije bih se sakrio od svega... Promenio lice, ime... Nestao bez traga...
Ako si sam sebi odvratan, onda me razumjes.... bar u ovom trenutku... tacnije, u svakom trenutku kada sam si odvratna... odvratna sam sebi i mrzim se zbog ono malo stida, kulture, nevinosti koje jos imam negdje u sebi...